Izbornik

Troškovi osobnih vozila i reprezentacija – najdraži poslovni troškovi hrvatskih poduzetnika ( I. dio)

Kako poslujemo u Hrvatskoj i karakterizira nas pokazivanje društvenog statusa kroz „dobar auto i čašćenje“, a potaknuti čestim nerazumijevanjem računovodstvenog i poreznog tretmana  vozila i ugošćavanja od strane poduzetnika, odlučili smo malo podijeliti informacije o ovoj temi.

Dobar dio poduzetnika često misli da  se sve može proknjižiti kao poslovni trošak.  Dobar dio knjigovođa u strahu za svojim poslom ili  neznanju zaista i knjiži sve i svašta u poslovni trošak  jer tako je htio vlasnik, drugi mogu i sve to tako prolazi do jednom …..

Može se proknjižiti zaista svašta, ali stvarno pitanje je je li isto opravdani poslovni, kao i porezno priznati trošak?

Najjednostavnije rečeno kao poslovni trošak može se prihvatiti  samo ono  što je  u vezi s ostvarenjem prihoda, a prihodi su vezani uz upisane - registrirane djelatnosti.

S druge strane, porezno priznati trošak je onaj trošak koji će vam  porezni službenici pri­znati u slučaju kontrole kao iznos koji umanjuje vaš prihod te tako umanjuje dohodak ili dobit. I vrlo jasno je propisano što može, a što ne može biti porezno priznato.

Stoga je poželjno da iza­berete  dobrog računovođu koji će vas znati uputiti u propise jer kontrola je moguća niz godina unatrag. Na porez koji ste bili dužni obračunati, a niste, obračunat će se kamata, a dobit če te i kaznu.

Ovdje se nećemo baviti svim poslovno i porezno priznatim i nepriznatim troškovima poslovanja, nego se samo osvrnuti na  troškove osobnih vozila i troškove reprezentacije.

Krenimo s vozilima!

Pri tome nisu problem gospodarska vozila koja zaista služe za obavljanje djelatnosti. Kod njih se 100% priznaju svi troškovi, a i pripadajući PDV.

Problem se javlja kod osobnih vozila, a osobito onih većih i ljepših koji poduzetnicima uljepšavaju vlastitu sliku o snazi i moći, a poreznicima lako upadaju u oči.

Pitanje poreznog tretmana osobnih vozila je uvijek izrazito aktualno pitanje prilikom pregleda od strane Porezne uprave.  Osobito kada se za vozila ne obračunava primitak u naravi (detaljnije objašnjeno u nastavku), što je posebno zanimljivo poreznicima.

U poreznim propisima nema povezanosti između vrste vozila i vrste djelatnosti koju poduzetnik obavlja. Npr. poduzetnik koji se bavi nekom vrstom intelektualnih usluga može u poslovne troškove uvrstiti sve troškove vožnje ako nabavi dostavno vozilo. Vjerojatno će te se složiti da je obzirom na djelatnost takvo vozilo njemu nepotrebno i da mu poslovno neće koristiti, no porezni propis ne prepoznaje tu vezu. S druge strane, sva osobna vozila vrijednosti do 400.000 kn ( što nije malo) imaju isti porezni tretman: bila ona luksuzna ili skromna, nova ili polovna …. Prema važećim propisima PDV iz nabave i troškova korištenja se uopće ne priznaje, a sami troškovi su porezno priznati do 70% iznosa. 

Od početka 2018. godine moći će se priznati 50% pretporeza (PDV-a) iz takvih računa, ali i samo 50% troška (smanjenje).

Jednom prilikom čula sam izjavu poduzetnika koji privatno koristi više vozila u vlasništvu svog društva: „Moja knjigovođa rekla mi je da država ne priznaje 30% troškova vozila jer zna da ih koristimo u privatne svrhe  i da je s time sve riješeno.“, što je samo još jedan primjer pogrešne interpretacije

Istina je  da je „država“ predvidjela korištenje  vozila u privatne svrhe pa ne priznaje 30% tih troškova, no to ne znači da je time dozvolila, tj. porezno priznala korištenje u privatne svrhe.

Porezna osnovica poreza na dobit uvećava se za 30% troškova s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog  vozila

Razdioba 70: 30 primjenjuje se za osobna vozila koji se koriste samo u poslovne svrhe. To  znači da se nakon radnog vremena vozilo parkira u/ispred poslovnih prostorija društva gdje se čuva do sljedećeg radnog dana.

Kako bi  razdioba 70:30 bila porezno prihvatljiva, nužno je imati evidenciju prevezenih kilometara koja nedvojbeno dokazuje da se kompletna kilometraža navedenog vozila odvija u poslovne svrhe.

Za „javno“ korištenje u privatne svrhe, prihvaćanje troškova vozila u cijelosti i porezno priznati status  mora se zadovoljiti dodatni kriterij obračuna plaće za primitak u naravi ili drugog dohotka osobi koja službeno vozilo koristi za osobne potrebe.

Pri tome je moguće više metoda izračuna visine plaće u naravi ili drugog dohotka kao osnovice za obračun pripadajućih poreza i doprinosa:

1.)    20% vrijednosti  rate kredita,  operativnog leasing-a ili najma za korišteno vozilo uvećano za pripadajući PDV  ili

2.)    1% nabavne vrijednosti vozila uvećano za PDV kod kupnje (vozila u vlasništvu) ili financijskog leasing-a,  te

3.)    evidencijom kilometara osnovica primitka u naravi može se utvrditi kao umnožak  zbroja broja kilometara koje zaposlenik napravi u privatne svrhe i 2,00 kn po prevezenom kilometru.

Ne treba unaprijed negativno gledati na obračun plaće u naravi ili drugog dohotka jer će vam se dio troškova koje će te imati po osnovi obračuna plaće u naravi vratiti kroz umanjeni porez na dobit jer su troškovi vozila kada se računa primitak u naravi 100% priznati.

Mogu se koristiti i privatna vozila u poslovne svrhe i priznavati trošak u visini 2,00 kn po prijeđenom kilometru za poslovne potrebe, no i tada poduzetnici moraju osigurati detaljnu evidenciju korištenja vozila za poslovne potrebe. Naravno, svi putni troškovi su povezani uz zaposlenost jer ako nema zaposlenih u društvu, svi putni troškovi su neto iznos drugog dohotka na koji se plaćaju pripadajući doprinosi i porezi.

Amortizacija sredstava za osobni prijevoz priznaje se kao trošak, tj. umanjuje osnovicu poreza na dobit, do 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti po jednom vozilu. Drugim riječima, ako  želite luksuzno osobno vozilo vrijednosti veće od 400.000 kn, nitko vas u tome neće sprječavati, ali će vam priznati trošak amortizacije samo do ukupnih 400.000 kuna. Ovo ograničenje odnosi se i na odbitak pretporeza (PDV).  Izuzetak od navedenog vrijedi samo kad  osobno vozilo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza. Npr. kad se radi o djelatnosti iznajmljivanja vozila ili taxi službe, bez obzira na visinu nabavne vrijednosti, cijeli trošak nabave predstavlja porezno priznatu amortizaciju.

Zaključno, postoje izuzeci od pravila nepriznavanja 30% troškova vozila, kada se navedeni troškovi priznaju u potpunosti:

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da priznavanje troškova s aspekta poreza na dobit ovisi o tome na koji se način koriste osobna vozila poduzetnika i obračunava li se za iste plaća u naravi. Prije svega, potrebno je razlikovati dva slučaja:

Od 1. siječnja 2018. godine poduzetnici – obveznici PDV-a prilikom nabave osobnog automobila moći će odbiti 50% pretporeza (u odnosu na sadašnjih 0%) i porezno će se priznavati 50% svih troškova nastalih u svezi korištenja osobnih vozila (u odnosu na sadašnjih 70%) , ako se po osnovi korištenja osobnih vozila ne utvrđuje plaća u naravi.

Nastavak o trošku reprezentacije slijedi u našoj sljedećoj objavi.

Do sljedeći puta ……..

 

 

 

 

 

© 2019 KSB POSLOVANJE. Sva prava pridržana. Izrada web stranica Virtus Dizajn